Klik na aparatu, obrada u kompjuteru. Ne, nije baš tako jednostavno. Može da bude, a može da bude i mnogo, mnogo više. Želela sam da predstavim svoj kreativni proces, i da uz slike prikažem koja sve pitanja prolaze meni kroz glavu sa samo jednim ciljem. Kako napraviti jedinstveno iskustvo i podići igru na viši nivo!


(Ako ste u fazonu enegrama, odmah da kažem ja sam 1, type A, Monica Geller, Amy Santiago iako je Gina my spirit animal, ma nazovi to kako hoćeš, ali sve će biti malo jasnije)


Disclaimer: sve ovo se uglavnom odnosi na fotografisanje na lokaciji, uglavnom post wedding koji je kod mene uključen u cenu paketa fotografisanja venčanja, zato što mi je stalo da se to odradi lagano, bez žurbe, na kul mestu, u kul vreme, da se smejemo i zabavimo i budemo opušteni, a ne da isti dan jurimo da uklopimo daj šta daš lokaciju koja je usput u daj šta daš jedini vremenski okvir koji imamo slobodan. Drugi deo se odnosi na moj proces u editovanju.

1. Vizualizacija


Ono što počne danima i nedeljama pre nego što dođe datum fotografisanja je priprema. Kroz mejlove i dogovore oko lokacije već imam priliku da upoznam par sa kojim ću raditi, njihov senzibilitet, da shvatim koja su im očekivanja i da im pružim ono što im treba. Volim da im stavim do znanja da to što idemo da provedemo neko vreme na lokaciji ne treba da shvate kao obavezu, već kao dejt. Kao vreme koje će posvetiti jedno drugom i uživati na "izletu". A ja sam režiser njihovog izleta 😃

Obavezno proučim svaki kutak lokacije na koju idemo, pogledam pod kojim uglom padaju zraci sunca u doba dana kada ćemo biti tamo i pokušam da isplaniram što više aktivnosti koje mogu da se uklope u taj dejt a da se dese spontano, bez presije, uz momente za odmor i uživanje u okolini. Tako da fotografisanje ne bude obaveza nego divno iskustvo koje će se pamtiti.

2. Emotivna komponenta


Volim da provučem i neke emotivne niti kroz fotkanje. Bilo da se radi o nekoj lokaciji koja ima poseban značaj za par, ili o omiljenoj pesmi koju će pevušiti jedno drugom na uvo i polako igrati. Možda će šaputati jedno drugom nežne reči ili iskazati koliko se vole ćutke, samo pogledom. Jer šta je život bez emocije! ♡

3. Primena vremenskih uslova


Vremenska prognoza može da se predvidi (donekle) ali vremenski uslovi ne mogu da se isplaniraju do te mere da sve bude savršeno. Ali zato mogu da se upotrebe. Mogu da dodaju fotografiji. Ako ne mogu da ih izbegnem ja ih u velikoj meri iskoristim, bilo da se radi o suncu koje ću pustiti u objektiv, o kiši i dramatičnom nebu, oblacima koji će nam dati savršeno ujednačeno svetlo i intenzivnije boje ili o divnom divnom vetru, koji nas nervira, koji nam razbaruši kosu, koji nas tera da se grlimo jače i ugrejemo! Sve ima svoje čari. Kako u avgustu tako i u februaru.

4. Igra


Golicanje, kikotanje, rvanje, teturanje, štipkanje, sve što će da izazove velike osmehe, da opusti mladence, i pre svega biti zabavno. Ne moramo samo da se grlimo i ljubimo. Možemo i da se jurimo. 😄

5. Interakcija sa okruženjem


Ako ste izabrali neku lokaciju, ja sam za to da se iskoristi sve što lokacija nudi. Ako ćemo da se fotkamo samo na jednom mestu sa najvećom dubinom polja onda smo mogli biti bilo gde. Prošetaćemo i svuda napraviti po neku fotku. Neke će biti super, neke će biti samo ok, ali će sve biti raznovrsne. Lokacija može mnogo toga da ponudi a na nama je da iskoristimo sve što je interesantno jer, zašto ne.

6. Neobavezan zadatak


Neobavezan zadatak je nešto što volim da radim na početku dok se mlada ne opusti. Jer ako radi nešto neobavezno, na šta mora da se skoncentriše, zaboravi da je neko uperio aparat u nju, i ostatak fotkanja prođe skroz opušteno. Na konkretnoj slici sam dala mladi da se dobacuje dunjom sa mladoženjom. Jesen je i dunje su kul, i zašto ne. Takođe volim igru kosom, igru velom, igru haljinom, okretanje, lepršavost i sve ostalo što mi u sekundi padne na pamet. Čak i ako zvuči čudno.

7. Eksperiment


Verujem svojim instinktima, volim izlazak iz zone komfora, ako mi padne na pamet jedna stvar zbog koje ću se osećati malo neprijatno smatram da sam porasla kao umetnik. Idem impulsivno, ne razmišljam da li se to uklapa u bilo koji okvir, zamislim, ostvarim i onda na osnovu rezultata procenim da li je ideja bila dobra ili loša. Ne postoje loše ideje, postoje samo dobre ideje koje nisu ispale baš najbolje. Ali ne znam dok ne probam. U najgorem slučaju izgubila sam 20ak sekundi i idem dalje. U najboljem dobijem nešto kul i unikatno.

8. Promena perspektive


Kad god mogu, probam da sagledam stvari iz drugačije perspektive. Bilo dal sam se popela na neko uzvišenje ili legla na pod, nikad ne znam kakvim ću očima videti scenu ako ne izađem iz opštih okvira. Da, ja sam ta osoba koja se valja po podu, visi sa grane, rizikuje život za dobru fotku, penje na "panoramu" i onda skameni od straha kad se seti da se boji visine 😆 ali fotka se uvek napravi.

9. Obrt


Koliko puta ste videli neku zanimljivu fotku koju posle apsolutno svi fotografi odradili, iskopirali identično? Ok, kriva sam i ja za to, sve volim da uradim jednom. Ali nakon tog puta nađem način da vidim istu fotku svojim očima, da je modifikujem da bude moja, da nađem način da bude bolja, a ne nešto milion puta viđeno. Biti inspirisan nečim i adaptirati to u svom stilu a ne slepo prekopirati je sledeći nivo, je način kako kreativci rastu i razvijaju se. A kraj učenju, kraj usavršavanju ne treba nikad da se desi.

10. Koncept


Konceptualna fotografija je škakljiva tema. Ne prija svima, nisu svi ludi za istom, nije svima podjednako privlačna i zanimljiva. Ja volim da je radim jer volim kako moj mozak dolazi do ideja. Volim ono što one meni predstavljaju i volim što su mi izazov. Volim što mi daju mogućnost da se igram fotošopom, programom koji sam upoznala davne 1998. godine, savladala velik deo od beskonačnih mogućnostikoje nudi, i volim taj skill da iskažem, pogotovo na ovaj način. Volim da prenesem neku poruku takvom fotografijom. Da li to bila jaka strast, neki mir, kosmos, volim da spojim parove sa nekim osećanjem na koje me podsećaju, koje će videti kada se gledaju na takvoj fotografiji. Konceptualnu fotografiju ne radim na silu, već je puštam da se krčka u meni, koliko god vremena trebalo, čekam da dođe u pravo vreme, baš kao i ljubav.

11. Greške


Šta reći, svi pravimo greške. Najnormalnija stvar. Ako sam pokušala iz nekoliko uglova da zabeležim nešto da bih pronašla najbolji, logično da ce neki drugi biti pogrešan. Ako sam u trenutku precenila situaciju i zabeležila fotografiju gde podešavanja treba korigovati i zabeležiti opet, ne brišem takve fotke koliko god da deluju neupotrebljivo. U suštini svaka fotka koja nije pošla po planu je greška, nešto se isprečilo, upalo u kadar, neko je kinuo zasmejao sve ostale, svašta može da prođe van plana. I kada završim sve, izazovem sebe da nađem najneupotrebljivije fotografije koje sam zabeležila i nađem način da ih spasim kako god znam i umem. Nekad samo podesim krop, nekad ih iskoristim za duplu ekspoziciju, ali neke od fotografija koje su najbolje ispale i klijentima se najviše svidele su zapravo bile greške koje sam izvukla. Nisam morala to da radim, imala sam dosta drugih fotografija zabeleženih pravilno. Ali sam izazvala sebe, našla način da ih sagledam drugačijim očima i dam im novi život.

12. Krop


Kao što krop zna da spasi neke greške tako zna da spasi i neke fotografije koje nisu greške samo su obične. Zna da naglasi suštinu. Zna od iste scene da napravi potpuno nove. Jer ako sam zabeležila 3 fotografije uzastopno koje su toliko slične, gotovo identične, sa minimalnim razlikama, imati 3 skoro iste fotke je dosadno. Ali kropovati svaku na drugačiji način znači sagledati svaku drugačije i dobiti 3 drugačija proizvoda sa akcentima na druge stvari.

13. Šminkanje scene


Jedan fotograf koji mi je vrlo drag je napisao blog o nečemu što me je uvek kopkalo. Da li u fotošopu treba srediti svaki detalj koji štrči? Utičnice sa zida, ventilacione otvore, pukotine na fasadi, opuške sa zemlje, grane drveta koje narušavaju simetriju ove prelepe crkve... E pa našla sam istomišljenika i shvatila da nisam luda. Njegova teza je da one stvari koje ne dodaju vrednost fotografiji, oduzimaju pažnju sa iste. Fotografija nije realnost. Fotografija je odraz onoga što je fotograf zamislio u svojoj glavi. Svakom i najmanjom izmenom fotograf fotografiju prezentuje na način na koji je on vidi. Zato svi imamo različite stilove editovanja boja i slično. Tako da smatram da je moje pravo da ono što nisam mogla da popravim na licu mesta, poput đubreta koje nesavesni ljudi ostavljaju u prirodi, uklonim magijom fotošopa. Zašto bi jedan takav detalj odvlačio pažnju sa onoga što je stvarno bitno, a to je ljubav!

14. Mali momenti


I naravno za kraj, nikada ne spuštam aparat. Čak i kad je sve gotovo i krenuli smo kući, mali momenti koji prolaze neopaženo, bi zaista i prošli da ja nisam uvek u pripravnosti da ih zabeležim kada se to najmanje očekuje. Oni često budu i najslađi. ♡